«Mamice, mamice!» rekla je Stela «pogledaj kako imam dugačke zube!»

Majka je sa ponosom pogledala u kćerine isturene očnjake koje su podsjećale na slonovske kljove, ali samo po obliku jer su bile neuporedivo veće.
«Znam sine, tvoji zubići su preslatki! Tako te volim zbog njih!»
«Ali mamice, moje drugarice u razredu mi kazu da sam vampirica!»
«Ma nista one ne znaju. Nisi ti vampirica. Samo ti zavide sto imas ljepse zube od njih.»
«Ali mamice, moji zubići meni malo smetaju. Svaki put kad idem u skolu njima razderem beton!»
«Nije to bitno kćeri. Bitno je da ti mozes ljepse da zvaćes kasu od mrkve i jabuke svojim zubićima.»
«I da sisam krv - WRAAUUUUUUUUUHGH!!»

S tim riječima Stela je nasrnula na majčin vrat i rastrgala ga svojim kljovama. Nije bilo potrebno da sise krv jer se sve raspalo po podu, tako da je mogla jednostavno da je lize s poda. Naime, mogla bi da je lize da nije imala onako ogromne zube. Ovako nije mogla da priblizi jezik podu. Zato je u bijesu pokusala rukama da razvali svoje kljove ali nije uspjela. Onda je dograbila mikser i gurnula ga sebi u usta. Taj mikser je inače na sječivima imao jos dodatne siljke i mini cirkulare. Uključila ga je u struju i podesila brzinu na maksimum. Kako sječiva nisu bila izolovana, ubrzo ju je spirio strujni udar od 500000000000000 volti, a uz to su joj sječiva napravila pravi dzumbus po ustima. Razvalila su zube, isjekla jezik i nepce, pa se sve to pomijesalo sa komadićima mozga (kojih nije bilo srećom previse) i napravilo opstu papazjaniju.
Stela to nije mogla vise da podnese. Bez ikakvog uticaja njene volje usta su joj se otvorila i gadna ljigava tečnost (tečnost?) je jurnula napolje svom silinom, prskajući pod i zidove. Majčin les na podu bio je prekriven onim-sto-nastane-povraćanjem. Ali Stela se tu nije zaustavila nego je nastavila da povraća kao u nekom od onih ogavnih filmova tipa Meaning Of Life. Okretala se oko svoje ose nastojeći da prekrije svaki kvadratni centimetar zida i poda. Uspjela je u tome i to po nekoliko puta. Izgledalo je kao da uopste nema namjeru da ikad prestane da povraća. I to joj je doslo glave. Naime, od silnog neprekidnog povraćanja ugusila se jer nije stigla da udahne vazduh. Tako se srusila na pod, s glavom okrenutom prema gore, a tečnost je i dalje sukljala iz njenih usta, ali ona je bila mrtva. Zbog sile teze izbačena tečnost vraćala se u usta. Bilo je ogavno.

Tada se kroz vrata pojavio Stelin otac Dzejms sa Stelinom dvogodisnjom kćerkom Rabijom. Kada je vidio prizor u sobi, od iznenađenja je ispustio Rabiju, koja je pala na glavu na pod. Na zalost, nista joj nije bilo, jer je njeno prisustvo potrebno za sljedeći dio priče. «Oh, sta me snađe!» plakao je otac. «Moja draga zena i moja starija kćerka, mrtve! Oh, tuzna li je moja sudbina! Sad si mi ostala samo ti, mala moja Rabijo!» Rekavsi to, njezno je podigao kćerku s poda. Ona uopste nije plakala. Izgledalo je kao da je bol zbog izgubljene sestre i majke bio nadvladan iznenadnim izlivom ljubavi njenog oca. Nasmijesila mu se i pokusala da se poigra njegovom bradom svojim njeznim djetinjim ručicama.

Otac ju je poljubio. «Sad imam samo tebe, Rabijice moja! Molim te, nemoj me bar ti nikad ostaviti!» govorio je, i dalje plačući. Onda je stavio dva prsta u Rabijina ustasca, rasirio ih (usta, ne prste) i ispovraćao se unutra takvom silinom da bi na tome pozavidio i David Coulthard. Čitav zeludac jadne djevojčice ubrzo je bio ispunjen očevim iznutricama. Ali ocu to nije bilo dovoljno nego je nastavio da povraća sve dok unutrasnjost njegove utrobe nije počela da mu se vraća u usta, sto je propratio sa zadovoljstvom. Ali tada je Rabija ispruzila svoj sto metara dugi nokat i iskopala mu oko, koje joj je iscurilo pravo u usta.
«Čudoviste malo!» viknuo je otac i degazirao je kroz prozor.

Tamo je pala u kamion koji je prevozio smetlje i umrla na licu mjesta. Otac je skrhan bolom (misli se na fizički bol) otisao u kupatilo i tamo konzumirao čitav sadrzaj WC solje. Naime, ta mala porodica se dogovorila da te sedmice (sad je već bila subota) nikako ne povlače vodu u WC-u. Da bi stvar bila zanimljivija, svaki dan su svi umjesto vode pili samo ricinus. Tako da mozete da zamislite kako je to tamo izgledalo. Da stvar bude gora, u kupatilu se u tom trenutku nasao i jedan ogroman indijski slon koji je upravo bio zauzet onim radnjama koje se inače obavljaju u kupatilu (ne, nije se tusirao, a nije drzao ni neki od onih nepristojnih časopisa u rukama). Dzejmsa je prekrilo nekoliko stotina litara smeđe i zute tečnosti (slon je imao pokvaren stomak) i komadi nedovoljno svarene krave koju je slon konzumirao nekoliko minuta prije toga. Naravno, Dzejms je odmah odapeo, ali ni slon nije dugo prezivio jer je kroz prozor kupatila u sobu uletio Ognjen Marć, hrabri borac protiv perverzije i gadosti, i upucao dotičnog (slona, ne Marića) sa 650 metaka iz puske.